Završna svečanost učenika 8.r. – “Učitelji siju sjemenke znanja koja rastu zauvijek”

Polako se odbrojavaju sati kada će utihnuti školsko zvono. No, naše je zvono jučer označilo početak jedne lijepe svečanosti posvećene učenicima 8.r. Započela je kao bajka jer sve bajke imaju sretan završetak pod motom “Učitelji siju sjemenke znanja koja rastu zauvijek”. I mi želimo da naša bajka završi sretno, ali krenimo od početka. Možda riječima voditeljica Emme i Elene: ” Bijaše jedna generacija… koja je ne tako davno zakoračila u jedan nepoznat svijet.”Generacija je to učenika čiji početak 5.r. nije bio lak jer je pandemija prekinula njihovo upoznavanje, druženje, zajedničko učenje. Kako kaže Antonia u svom sastavku ” Na kraju staze duge 8 godina”: “Mislila sam da se nikada nećemo vratiti na normalnu nastavu, ali stvari su se odlučile popraviti”.

Koliko je zaista dobrih stvari u jednoj generaciji, vidjeli smo u igrokazu ” Heeej, zvonilo je…” u kojemu Emma, Buga, Lea, Ema, Nikolina i Lara poručuju da ovo nije kraj, već novi početak.

A kakav je bio naš početak, što smo sve radili, čime se bavili na mnogobrojnim satovima Hrvatskog jezika bilježila je tijekom četiri godine naša nastavnica prof. Renata Sudar i složila u slikokaz koji je prezentirao Roko. Kako smo se promijenili! Neki od nas nisu prepoznali svoje prijatelje iz razreda. Osjećaji nekako pomiješani – sreća, radost, sjeta, pomalo tuga zbog rastanka… Rado smo se prisjetili svog marljivog rada, kreativnosti, maštovitosti… No, vrijeme je da se vratimo u sadašnjost jer naša bajka ide dalje. Uvijek je lijepo čuti glazbu, a kad to svira naša Lara na klaviru, osjećaj je potpun. Kako bi bajka dobila na dinamičnosti, pobrinule su se Elena i Ema u svom slikokazu o 8.a. Poput pravih filmašica osmislile su kako izgledaju njihove četiri sezone serije, ali nažalost, pete nema. Možda je to ipak onaj kraj koji smo spomenuli?

Lijepe su to slike prijateljstva, vezanosti i zajedničkih trenutaka povezane šalama i biserima sa satova. No, i 8.b pokazao je svoja sjećanja u slikokazu koji je pripremila Valentina. Kakva bi to bila bajka kad ne bi imala poruku? Upravo su nam Ema i Evelin u svom dijalogu poručile koliko je važno imati iskrenog prijatelja.

Emina rečenica daje naslutiti da je blizu kraj, i opet se pitamo je li to kraj ili naš novi početak za koji trebamo puno ljubavi, strpljenja, znanja… Kakvu je ljubav našla naša Lara čuli smo u sastavku Moja ljubav. Vjerujem da će nas Larine riječi potaknuti na razmišljanje koliko je važno ostvariti ciljeve uz puno ljubavi. U priču o uspjehu i ostvarenju naših snova jer “Život je san” nakratko ulazi novi lik, koji će uvijek biti dio naše priče “Brlići-to smo mi”, naš ravnatelj prof. Ivica Tomljanović.

Našoj bajci treba jedan dobar završetak. Može li bolje od završne arije iz mjuzikla

“Jalta, Jalta”? Neka cijeli ovaj svijet zove se bajka… zapjevali smo svi zajedno uz pratnju na klaviru naše Lare. Uz pjesmu i darivanje svih učitelja te razrednika završava još jedna bajka. Ima sretan kraj, naravno! Mi osmaši zatvaramo jedno  poglavlje svog života u kojemu će naši učitelji sigurno ostaviti neizbrisiv trag jer “Učitelji siju sjemenke znanja koje rastu zauvijek”.