…Vukovaru, nikada u životu zaboraviti neću za tebe upaliti svijeću…

18.11.2013.

Vukovaru, nikada u životu zaboraviti  neću za tebe upaliti svijeću… slogan je, do kojeg smo, mi učenici osmih razreda,  na dodatnoj nastavi iz povijesti došli, nakon što smo se u posljednje vrijeme aktivno bavili dvadeset i drugom obljetnicom dana pada grada Vukovara, tj. današnjim danom.

1

Na redovitoj, a posebno na dodatnoj nastavi, bavili  smo se gradom Vukovarom promatrajući ga iz perspektiva: V(ukovar) jučer, danas, sutra, U(vertira) –uvod u Domovinski rat, K(rvnici i kazna) –ljudi odgovorni za ratne zločine, O(včara)- mjesto tragedije i stradanja osoblja iz vukovarske bolnice, V(ukovarska bolnica) – mjesto spasa svih ranjenih branitelja Vukovara, A(gresija) – zločini počinjeni od strane stratega JNA, R(adio)-mjesto utjehe, lijepe riječi i podrške svima uključenima u obranu grada Vukovara.

2

Svoje smo radove izložili u našem holu nakon što smo izradili prigodne plakate. Puno smo naučili promatrajući Bitku za Vukovar i počeli razmišljati o nepravdi koja se tamo dogodila. Čitajući Sinišu Glavaševića, Alenku Mirković – Nađ – ratne izvjestitelje, njihove hvalevrijedne riječi zapisane u „Pričama o gradu“ i knjizi „91,6 MHZ Glasom protiv topova“, izmamili smo sebi, a i ostalim kolegama u razredu, suzu na oko.

3

Što reći o ovoj tragediji??? Valja se samo nadovezati na riječi  američkog časnika koji je Alenki Mirković – Nađ i nekolicini drugih hrvatskih ratnika jednom prigodom izgovorio: »Vi ste izgubljena generacija. Vi ste obavili svoje, stvorili ste državu. Sve što sada radite ne radite za sebe već za svoju djecu i unuke. Nije lako, ali pomirite se s tim.« Sve je to lako reći, nije i prihvatiti.

Zato smo mi, dragi kolege učenici, dužni svakodnevno zahvaljivati svojim roditeljima, djedovima, bakama, što su nam omogućili život ovakav kakav danas imamo, što su dali sebe, svoju mladost za mir i blagostanje koje danas posjedujemo. Razmislimo o svemu, pričajmo o ovome svima, jer narod koji ne poznaje svoju prošlost morat će ju ponoviti,  a to najmanje želimo.

„A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe. Grad – to ste vi.“ (Siniša Glavašević, Priča o gradu)

4

 

Učenici osmih razreda