Škola u prirodi Split

Nakon dugog iščekivanja i priprema za put konačno smo stigli u Split. Kada sam ugledala naše odmaralište tako blizu mora i prekrasnu pješčanu plažu, znala sam da će nam biti prekrasno. I nisam se prevarila! Svaki dan bio je od jutra do večeri ispunjen zanimljivim doživljajima i sadržajima. Nakon jutarnjeg buđenja, tjelovježbe i doručka obično smo odlazili na izlete, razgledanja i šetnje upoznajući tako znamenitosti Splita, Trogira, Supetra na Braču i život ljudi primorskoga kraja.

 

Uočili smo da su kuće građene od kamena jer je kamen tvrđi i otporniji na udare bure i soli nego cigla. Vlakićem smo otišli na brdo Marjan na čijem smo vrhu vidjeli kako vijori hrvatska zastava. Pogled s Marjana je bio predivan. Vidjeli smo cijeli Split, obližnje otoke i planine Kozjak i Mosor. Obišli smo stari grad Trogir koji je pokretnim mostom povezan s poluotokom  Čiovo. Ušli smo u katedralu sv. Lovre i razgledali je. Portal zapadnih vrata te katedrale isklesao je majstor Radovan u 13. st. Na povratku smo otišli na Hajdukov stadion koji svojim oblikom podsjeća na poluotvorenu školjku. Natjecali smo se tko će ga prvi optrčati, slikali se u sobi za press konferencije i vidjeli izložbu Hajdukovih trofeja. U zračnoj luci promatrali smo slijetanje aviona. Vidjeli smo brodogradilište, cementaru, iskopine Salone-današnjeg Solina. Obišli smo znamenitosti Splita, od kojih su najpoznatije Dioklecijanova palača i katedrala sv. Dujma. Na Peristilu smo točno u podne gledali smjenu Dioklecijanove straže.

 

Prošli smo tržnicom ribe i tamo naučili kako se zovu neke ribe koje do tada nikada nismo vidjeli. Meni su ostale u sjećanju hobotnica koju smo držali, riba lastavica i morski pas čiji su se odresci prodavali. U Splitu smo prolazili uskim ulicama, a najuža je bila ulica «Pusti me proći» jer se u njoj ne mogu mimoići dva čovjeka. Uhvatili smo nožni palac Grgura Ninskog i poželjeli jednu želju. Jedan dan proveli smo u Supetru na otoku Braču. Većina nas se do tada nikada nije vozila trajektom pa smo bili oduševljeni vožnjom, a na Braču smo posjetili Župnu crkvu Navještenja Marijina i vozili se podmornicom. Kroz prozirno dno podmornice vidjeli smo mnoštvo riba i školjaka. Naučili smo da je Brač naš najviši otok s Vidovom gorom, a Supetar je najveće naselje na Braču i trajektnom vezom odlično je povezan sa Splitom. Brač je poznat po bračkom kamenu od kojega su izgrađeni Papin oltar, Dioklecijanova palača i Bijela kuća u Washingtonu. Jedan smo dan posjetili Hrvatski pomorski muzej Split. Tamo smo vidjeli puno maketa starih brodova i podmornica, čamaca i ostalih predmeta vezanih za more. Čuli smo puno zanimljivih priča vezanih uz te predmete. Najzanimljivije su mi bile amfore u kojima su ljudi  nekada čuvali ili prevozili vino, ulje, ribu ili žitarice. Svima nam se svidio veliki pitos s izbušenim rupama i priča o dosjetljivom čovjeku koji je probušio te otvore kako bi u pitosu mogao držati živu ribu jer je kroz te otvore ulazila morska voda, a riba nije mogla pobjeći. Tako je čovjek imao uvijek pri ruci svježu ribu jer nije bilo hladnjaka u ono vrijeme.

 

 

U akvarijima smo vidjeli malu hobotnicu, vlasulje i ostale morske životinje. Jedno prijepodne smo iskoristili za razgledanje špilje Vranjače koja je od Splita udaljena 24 km, a nalazi se u podnožju planine Mosor kod sela Kotlenica. Špilja je prepuna stalaktita i stalagmita koji čine razne oblike: zavjese, Svetu Obitelj, goluba, ženu, kameleona, kapelicu… Nisam mogla vjerovati da je te prekrasne oblike stvorila voda kroz mnogo godina. Špilju je 1903. god. otkrio jedan dvanaestogodišnji dječak u potrazi za ranjenim golubom. Temperatura u špilji je u svako doba godine ista i iznosi 15oC. Spustili smo se 107 m ispod zemlje. Svaki dan poslije ručka i kratkog odmora, nestrpljivo smo čekali da krenemo na plažu. Uživali smo u igrama na pijesku i u vodi. Natjecali smo se u plivanju.Večeri su bile isto tako zabavne. Igrali smo razne igre, plesali, imali pidžama party i talent show, pjevali, smijali se i družili jedni s drugima. Zadnje večeri dobili smo diplome za plivanje, trčanje na Poljudu, za osvojena mjesta u talent showu i za najuredniju sobu. Bila sam sretna što je moja soba pobijedila, a tužna što je tako brzo došao dan povratka kući. Uživala sam svakoga trenutka u ovih pet dana! Zahvaljujem svima koji su mi omogućili da ih provedem u Splitu i učinili mi ih nezaboravnima!

Anja Brešćanski, 4. B