Prvašići zadivljeni rijekom Dravom i legendom o Otrovancu

U petak, 17. 5. 2019. prvašići su krenuli  upoznati svoj zavičaj. Zadivila nas je brza i velika rijeka Drava, granični prijelaz u susjednu Mađarsku. Saznali smo da to „Zeleno srce Europe“ obiluje ribom: štukom, somom, smuđem, mrenom, podustom, šaranom, amurom, klenom, grgečom… Na drugoj strani obale je riječni otok Križnica, Park prirode na koji se može doći skelom ili pješačkim visećim mostom. Do starog sela ljudi rado odlaze biciklima, uživaju u ribolovu na staroj Dravi, predivnoj prirodi i finim domaćim jelima toga kraja. Turistički je razvijeno. Nizvodno od Barcsa Drava je regulirana za riječni promet brodova.

Posjetili smo i seosko domaćinstvo „Zlatni klas“ u Otrovancu gdje smo se izvrsno zabavili jašući konje, upoznajući kovačnicu majstora Roka, igrajući se na svježem zraku te uživajući u ukusnoj domaćoj kuhinji dragih domaćina. Saznali smo kako to selo potječe od davnina. Smješteno je južno od Pitomače prema Bilogori. Stanovnici sela se bave poljoprivredom i povrtlarstvom. U selu je Osnovna škola, DVD i kapelica Sv. Jelene Križarice.  Posebno nam je bila zanimljiva legenda o Otrovancu  koju nam je ispričao naš domaćin Bernard rekavši:

 

LEGENDA O OTROVANCU

U davna vremena, još u doba okrutnih turskih osvajanja , postojalo je malo selo, podno zelene Bilogore, a zaštićeno rijekom Dravom na sjeveru. Zvalo se Črlena Klisa.

Selo je živjelo sretno i veselo sve dok nisu došli Turci. Zapalili su selo, srušili crkvu, a crkveno zvono su uzeli za popravak svojih topova. Selo se razbježalo. Pola seljana na sjever, a pola na zapad.

Ovi sa sjevera okupili su se oko jedne pitome Kruške gdje je bila jedna mala maca. Tu je nastala PITOMAČA. Svi na zapadu okupili su se oko jednog malog plitkog jezera. Tu su se nastanili ali nisu se mogli sjetiti imena za svoje selo.

Turci su ih opet napadali. Ljuti i nemoćni nisu znali kako se obraniti. Jedan mudri starac skuhao je otrov od trava. Izlio je otrovnu tekućinu u maleno jezerce. Turci su dojahali, napili se vode i napajali konje na jezeru. Konji i vojnici su se otrovali. Mudri starac rekao je zbunjenom vojskovođi „Sad si bome OTROVANEC JEDEN“. Vojnici su se uplašili i počeli bježati vičući OTROVANEC, OTROVANEC.

Seljaci su slavili pobjedu nad zlom turskom vojskom, a mudri starci u selu kažu“ NEK SE TAK I SELO ZOVE PA NAM VIŠE NIGDAR NEBUJU TURCI DOŠLI. OTROVANEC, DA, OTROVANEC.“

 

 

Učenici i učiteljice 1. razreda