Posjet Tvornici šećera Viro

Dana 02.12.2016. godine učenici i učiteljice 4. razreda Matične škole OŠ I. B. Mažuranić i učenici Područnih škola: Milanovac, Rezovac, Taborište i Čemernica išli su u posjet  našoj Tvornici šećera Viro.

Krenuli smo u 10 sati i 45 minuta ispred naše škole. Neke od nas vozili su roditelji, bake, djedovi do tvornice, a neki su išli vatrogasnim vozilom.

20161202_11370320161202_11095420161202_11140020161202_105353

Po dolasku smo se slikali za uspomenu. Dočekale su nas dvije  gospođe po zanimanju tehnolozi  i krenuli smo u obilazak. Saznali smo da je tvornica  izgrađena 1979. godine i da ima 180 stalno zaposlenih.

Toranj joj je visok 100 metara. Prvo smo došli do velikog bazena punog prljave vode. Tamo se šećerna repa pere. Nije baš lijepo mirisalo.  Šećer se radi iz šećerne repe i šećerne trske koju iz Brazila dovoze brodom do Rijeke, a zatim kamionom ili vlakom u Viroviticu.

Tvornica se brine za okoliš i ima veliki uređaj za preradu i pročišćavanje otpadnih voda. Tako se jedna te ista voda više puta koristi u proizvodnom procesu i ne mora se koristiti nova –čista voda.

Stigli smo do skladišta šećera. Toliko šećera na jednom mjestu ja još nisam vidjela.  Zrak je bio nekako sladak. U velikom silosu ima čak 35000 tona šećera.

Sljedeća je bila pakirnica. Tamo se šećer pakira. Pakira se u vreće od 1 kg do25kg i više. Tu se ne može ući bez odijela i to zovu  „bijela zona“.

Sljedeće što smo vidjeli su velike drvene palete sa puno vreća šećera. Viličar  tovari palete na kamione i odvozi ga do dalekih  kupaca.

Šećer se izvozi u zemlje Europske unije i izvan nje. Po zvaršetku našeg obilaska pozdravili smo se sa našim vodičima i dobili smo šećer za uspomenu.

Mogu reći da je to bilo  jedno stvarno slatko iskustvo.

 

Mila Kurečić 4.a i Lana i Lucija Cindrić 4.b