Loptica Male svete Terezije

Bio je blagdan Male svete Terezije, 01.10, blagi sumrak, netom prije kupila sam vrećicu prvih pečenih kestena, vani pred Robnom, kod pečenjara. Željela sam njima obradovati jednog ukućana. Prevrćući vruću vrećicu u rukama, kao da se loptam, na suprotnoj strani semafora opazih osobu, mladu učiteljicu iz OŠ IBM, koja mi je jednom puno pomogla, ni ne poznavši me. Nasmiješih joj se i ona mi uzvrati širokim osmijehom. Sjetih se da joj se u stvari nikad nisam pravo odužila za tu uslugu, a ni pošteno s njom popričala.Upali se zeleno i mi krenemo jedna prema drugoj, u žurbi, u mnoštvu drugih prolaznika na zebri, i u trenutku kad smo se mimoilazile, iznenada, SPONTANO, KAO PO NEČIJEM DIKTATU, prebacih lopticu kestenja u njene ruke, ona ju hitro jedva dohvati i u čudu povika: A što je to ?, ali odmah, osjetivši toplinu vrećice, usklikne, ozarena kao dijete: Kesteni! Ja se samo nasmijem i bez zaustavljanja produžim… Kasnije mi pade na um jedina rečenica koju sam još davno zapamtila iz Dnevnika te male svetice Terezije: Isuse, ja sam tvoja loptica, loptaj se sa mnom. Autorica Mravka Kraljića