Izvanučionička nastava u školskom projektu – Od dvora do dvora


Jutro kišovito, oblaci se nadvili nad našu Viroviticu, kiša neumorno pada. Baš neki tmuran jesenski dan. No, unatoč tomu na stajalištu autobusa kraj škole, veoma živo jer se čuju glasovi osamdesetak učenika sedmih razreda koji sa svojim učiteljima i ravnateljem nestrpljivo očekuju autobuse (koji debelo kasne). Vozač sav u čudu jer je umjesto pred OŠ IBM otišao u Suhopolje, sitnica, samo 9 km.

Kad su konačno došli, ravnatelj nas pozdravlja i želi nam sretan put. Smjestismo se i krenusmo prema našoj prvoj destinaciji, malom mjestu Grabrovnici, ali poznatom mnogima jer baš se tamo rodio naš veliki preporoditelj i pjesnik Petar Preradović. Osjećamo ponos jer on je dio naše zavičajne baštine. Lijepo i obnovljeno zdanje rodne kuće, koja je od 2019. interpretacijski centar, smještena na blagom brežuljku i uređenom okolicom dočekala nas je uz kišu.

Kucamo na vrata, koja su zaključana. Prvo što pomislih, nije valjda voditeljica zaboravila da dolazimo. Čujem ključ u bravi i olakšanje. Nasmijano lice voditeljice otvara vrata, srdačno nas pozdravlja i počinje naše upoznavanje s Petrom Preradovićem. Gledali smo film, postavu o njegovim najranijim danima, pokušali pisati guščjim perom (interesantno iskustvo). U drugoj postavi upoznali smo vojne putove, ali i saznali kako je počelo njegovo druženje s preporoditeljima i kako je nastalo njegovo domoljubno pjesništvo. U podrumu nas je dočekao, ni više ni manje, sam Petar u hologramskom obliku, predobro. Odabravši neko pitanje, dobivamo odgovor citatatom iz pjesme ili autobiografije.

Na izlasku napravismo nekoliko fotografija i krećemo dalje prema malom mjestu Kapeli Dvoru, udaljenom 8 km od Virovitice. U njemu je smještena Kurija Janković, jedna od najljepših ladanjskih kuća plemenitaških obitelji u istočnom dijelu Hrvatske sagrađne u 19.st. Danas je ona hotel baština s četirima zvjezdicama. Dočekuje nas srdačno vedro i nasmijano lice Ane koja nam priča kratku priču o Kuriji, grofovima, ali i važnosti Kurije danas za turizam Virovitičko-podravske županije. Znatiželjno gledamo slike grofova, stilski namještaj, cijeli interijer koji je spoj prošlosti i sadašnjosti. Pogledasmo kuhinju, restoran u kojemu se nudi hrana dopremljena iz lokalnih OPG-ova. Sve domaće i svježe, atraktivno za svakog turista koji će Kuriju odabrati za svoj odmor. Nakon malog odmora u prelijepoj Kuriji nastavljamo svoj put od dvora do dvora. Baš je zanimljiva ta riječ dvor.

Kad smo pripremali projekt i razgovarali o aktivnostima, spomenuli smo i značenje riječi dvor. E, pa da svima bude jasno! Cilj naše izvanučioničke nastave obilazak je dvoraca koji se nalaze u našem zavičaju. Time promičemo ljubav i ponos prema zavičaju, čuvamo kulturnu baštinu kao dijela kulturnog i nacionalnog identiteta te osvješćujemo vrijednosti kulturne baštine, posebice dvoraca.

Ostavljamo iza sebe Kuriju i Kapelu Dvor te virovitičkom obilaznicom odlazimo prema Suhopolju u kojemu je dvorac grofa Jankovića, danas Posjetiteljski centar Janković. Uskom stazicom lijepog perivoja stižemo na recepciju Dvorca u kojemu nas srdačno dočekuje voditeljica Sanja. Budući da nas je osamdesetak, podijelili smo se u grupe. Dolazimo u kino, 5D, dobivamo naočale i upoznajamo nov doživljaj, uh, bilo je baš uzbudljivo. U multimedijalnom sobi fotografiramo se s grofom i šaljemo fotku na svoj e-mail. O suhopoljskoj lozi grofa Jankovića saznali smo zanimljive podatke od naše voditeljice, ali i zgodne priče, legende, koje su se prenosile usmenom predajom.

Iako nema baš puno podataka o dvorcu i njegovim vlasnicima, zna se da je vlastelinski posjed u Suhopolju potkraj 18.st. kupio grof Ivan Nepomuk Janković. Nakon njegove smrti naslijedio ga je njegov sin Stjepan, a u 19.st. novi je nasljednik grof Elemir. On je zaprosio mađarsku plemkinju, ali se ona, vidjevši prostor u kojemu žive, odbila udati. Rekla je da je to obično polje. Kako bi udovoljio budućoj supruzi, mladi je grof uz postojeću zgradu sagradio i ostale u dvorskom sklopu. Tada je zasađen i perivoj. Priču o dvorcu Janković završavamo edukativnim filmom ” O dvora do dvora”. Vrijeme stanke iskoristili smo za jelo jer i zvono crkve sv. Terezije Avilske (čija je gradnja započela po nalogu grofa Jankovića) označilo je 12:00, a to znači vrijeme ručku i okrijepi.

Hrana i okrijepa, mali odmor, slijedi nastavak naše plemićke rute koju ćemo završiti u našoj virovitičkoj ljepotici, Dvorcu grofa Pejačevića u kojemu je smješten Gradski muzej. Pozdravljamo naše srdačne domaćine u Suhopolju i za desetak minuta  evo nas u Virovitici. Još uvijek je tmurno, kiša rominja dok se velikim mostom penjemo prema Dvorcu. I tu nas dočekuju tri voditeljice jer smo podijeljeni u tri grupe kako bismo obišli Muzej i saznali o prošlosti našega grada.

Šetnju kroz muzejski prostore od prapovijesti do danas započeli smo razgledavanjem izložaka davne prošlosti. Zanimljivi i interesantni sadržaji, posebice ono što svaki posjetitelj može isprobati piljenje drva pilom kao što su nekada činili Mikeši ili ući u virtualni ormar u Salonu Pejačević, isprobati neku od haljina iz toga doba te sve to zabilježiti fotografijom u grofovskom ruhu. Saznali smo da posjetitelji mogu razgledati oko 1300 izložaka koji su obogaćeni multimedijom. Obišli smo sve, “od tavana do podruma”, kako kažu. Našu smo plemićku rutu priveli kraju. Pozdraljavamo voditeljice, izlazimo iz Dvorca. Još jedan pogled na našu virovitičku ljepoticu. Oblaci još uvijek nad gradom, no u mislima ostaje jedna lijepa priča o ljepotama našega zavičaja na koje svi možemo biti ponosni.

R.S.