Dječji tjedan u 4. B
Prvi tjedan u mjesecu listopadu obilježava se Dječji tjedan pa smo ga i mi obilježili na vrlo zanimljiv način. Učiteljica nam je dala zadatak da istražimo koje su igre igrali naši preci, da odaberemo nama najzanimljiviju igru, opišemo njena pravila i ilustriramo ju.
Bili smo jako uzbuđeni zbog toga. Već sljedeći dan „primili smo se posla“ i došli u školu s puno raznolikih igara te prijedloga i ideja koje ćemo igre odigrati. Nismo ni znali kakvih su se sve „smiješnih“ igara igrale naše mame i tate, bake i djedovi…. Zamislite samo nazive igara: „Ledene babe“, „Care, care, govedare, koliko je sati?“, „Crna kraljica, jen, dva, tri…“, „Slijepi miš“, „Majmunska parada“ i još toliko neobičnih naziva da ih nismo sve mogli ni zapamtiti. Još zanimljivije od samih naziva igara bilo je naučiti odigrati ih. Svaki smo dan odigrali nekoliko igara. Igrali smo Križić-kružić, Potapanje brodova, Školicu, Strinu rodu, Krokodile, možemo li prijeći?… Pokazalo se da smo u ponekim igrama dosta nespretni. Bilo je pravo umijeće pokušati preskakivati „Gumi-gumi“ ili do kraja odigrati igru „Kolariću Paniću“ u kojoj pomoću vrpce treba izraditi „zipku“. Tu smo se baš „zaplitali“ i „rasplitali“. Oduševile su nas i igre Mlin, Okoš-bokoš, Zahod, Došla majka s kolodvora, građenje bunara od kocenja… Mlin smo igrali pomoću zrnja graha i kukuruza kao što su to nekada radili naši stari. Ali, zamislite ovo… Bila je jedna igra koju smo vrlo brzo savladali i naučili je igrati. Zove se „Jakove, gdje si?“. U toj igri dva učenika imaju povezom prekrivene oči i jedan od njih je Jakov (sin) dok ga drugi (mama) traži postavljajući pitanje: “Jakove gdje si?” unutar kruga kojeg čine ostali učenici. Sin odgovara: „Ovdje sam.“ Kada ga prema zvuku pronađe, parovi se izmjenjuju. U ovoj smo igri baš uživali i svi smo željeli sudjelovati! Na kraju smo počeli izmišljati svoje, nove igre.
Zapravo, bio je to jedan vrlo zanimljiv i poučan tjedan. Svaki dan – novi izazov! Stekli smo neke nove vještine, saznali kako su se djeca nekada zabavljala, shvatili da se možemo zabaviti i bez računala i mobitela i naučili da dječja mašta zaista može svašta!
Maša Ružman, 4. B
